Teme

Ovom rubrikom predstavljamo niz tema o Velikom ratu obrađenih kroz raznovrsne članke temeljene na literaturi i arhivskom gradivu. Tim ćemo putem nastojati proširiti znanje o manje poznatim vidovima rata i približiti ga čitateljima. Teme koje obrađujemo bit će: vojni aspekti rata, gospodarske prilike u ratu, svakodnevnica u ratnom vremenu, priče pojedinaca te zanimljivosti.

28. domobranska osječka pješačka pukovnija u Zbirci fotografija Državnoga arhiva u Osijeku

U prirodi. Vesela i raspjevana atmosfera.
(HR-DAOS-2035.7.219)
28. domobranska osječka pješačka pukovnija nastala je 1890. godine iz 28. polubrigade (Osijek), u čijem su sastavu bile tri bojne (82. Vinkovci, 91. Nova Gradiška i 92. Mitrovica), i to prema naputku za provedbu Zakonskoga članka VI: 1889. o obrambenoj sili, ostalih obrambenih zakona i provedbenog naputka.

Strategija i taktika u Prvome svjetskom ratu

Njemački vojnik iz prve godine rata.
Autor: Višeslav Aralica (HR-HDA-903. Grafička zbirka)

    Premda se u suvremenoj vojnoj znanosti govori o trima razinama vojnoga promišljanja: strateškoj, operativnoj i taktičkoj, u vrijeme o kojemu će ovdje biti govora još uvijek je postojala temeljna podjela na strategiju i taktiku, pa ćemo se tim pojmovima i koristiti. Najkraće rečeno, razlika između taktike i strategije je u tome što taktikom nazivamo osmišljavanje i provedbu zamisli čiji je cilj pobjeda u jednoj bitci, dok strategijom težimo zadobiti pobjedu u ratu. Slikovito rečeno, ako u mapi koju imamo pred sobom imamo specijalnu kartu s detaljnim oznakama terena manjih razmjera na kojima su ucrtani svaki puteljak, šumarak, potok i vododerina, govorimo o taktici, a ako imamo veliku kartu država s označenim gradovima, rijekama i cestovnim pravcima ili pak globusima, onda je riječ o strategiji. Naravno, kao i uvijek kada se razlika nalazi u stupnju, i ovdje imamo dvojbi: neki grad ima stratešku vrijednost te njegovo osvajanje znači i pobjedu u ratu, ali stratešku vrijednost može u okviru jedne bitke imati i neka uzvisina, maleni most i gaz. Neraskidiva veza tih dvaju pojmova, zbog čega ih je tako teško zasebno definirati, ogleda se u tome da se ratovi dobivaju u bitkama, dakle u djelovanju na taktičkoj razini, dok se pravci udara, dakle kretanja vojski koje dovode do bitaka, određuju na strateškoj razini.

Austrougarska mornarica: organizacija i raspoložive snage velike pomorske sile

Torpiljarke 56T, 64F, 62T, 55T, 69F, 63 u Puli, 1912.
Preuzeto s Wikimedia commons; Autor: Alois Beer; Izvor: Dieter Winkler: POLA. K.u.k. Kriegshafen, Zivilstadt und Garnison in alten Ansichten, ALBUM Verlag für Photografie, Beč 2001.
Početkom Prvoga svjetskog rata austrougarska je mornarica bila po ukupnoj tonaži brodovlja osma na svijetu, a po broju drednota dijelila je peto mjesto s Italijom. Od nje su po tonaži bile znatno jače mornarice Ujedinjenoga Kraljevstva, Njemačke, Francuske i SAD-a, dok su mornarice Italije, Rusije i Japana bile nešto veće, ali su svojim djelovanjem morale pokrivati puno veći teritorij. Tako velika sila imala je, naravno, vrlo složen i razgranat ustroj.

Razvoj austrougarske mornarice uoči Prvoga svjetskog rata

Kolorirana snimka (litografija) ratne luke u Puli na prijelazu 19. u 20. st.
Preuzeto s Wikimedia commons; Autor: Photoglob Co. (izdavač); Izvor: Library of Congress
Austrougarska ratna mornarica, od 1867. službeno nazvana Kaiserliche und Königliche Kriegsmarine (hrv. Carska i kraljevska ratna mornarica), bila je pomorska grana oružanih snaga Dvojne monarhije i početkom Prvoga svjetskog rata jedna od najvećih pomorskih sila na svijetu. Kako je djelovala gotovo isključivo na Jadranu, a mnogi su njezini članovi bili Hrvati, njezino su djelovanje i sudbina bili od velike važnosti za hrvatsku povijest. Kao primjer te važnosti možemo izdvojiti Pulu, koja je iz sela od 600 stanovnika nevjerojatnom brzinom pretvorena u najveću austrougarsku pomorsku bazu (1910. imala je 58 662 stanovnika).

Vojne pripreme, početak rata, mobilizacije i novačenja

Između bitaka
(HR-HDA-1426, Zbirka fotografija Prvog svjetskog rata, br. 2207)
Pripreme za rat od 1906. do 1912. godine
Glavni stožer austrougarskih oružanih snaga, na čijem je čelu bio feldmaršal Franz Conrad von Hötzendorf, razvijao je ratne planove (njem. Kriegsfall, doslovno: ‘slučaj rata’) od 1906. do 1912.  godine u skladu s vanjskopolitičkim okolnostima. Predviđajući moguća neprijateljstva s više  susjednih država oblikovani su ratni planovi, imenovani početnim slovom potencijalno  neprijateljske države

Vojni bjegunci 1914. – 1918.

Katolički kalendar za 1915.
(HR-HDA-1973. Franjo Bučar)

Tijekom Prvoga svjetskog rata 1914. – 1918. u Austro-Ugarskoj Monarhiji prava i dužnosti pripadnika vojnih postrojbi te kazne za njihovo kršenje i izbjegavanje određivao je Vojni kazneni zakon iz 1855. (Militärstrafgesetz über Verbrechen und Vergehen vom 15. Jänner 1855 für das Kaiserthum Oesterreich, Wien, 1855.), koji je u pitanju samovoljna napuštanja vojne službe od strane pripadnika postrojbi razlikovao bjekstva i samovoljno udaljavanje. Bjekstvo je bilo definirano kao neodazivanje na vojni poziv te napuštanje postrojbe s namjerom trajna izbjegavanja obavljanja vojne službe, a samovoljno udaljavanje kao kratkotrajan odlazak bez propisanoga odobrenja nadređenoga zapovjednika ili zapovjedništva s namjerom privremenoga izbjegavanja vojne službe. 

Gospodarstvo Banske Hrvatske u razdoblju od 1914. do 1918. Početak Prvoga svjetskog rata – izmjena gospodarskih okolnosti

Poziv građanima da predmete od kovina ustupi gradskoj upravi – za potrebe vojske
(HR-HDA-907. Zbirka stampata, 8/71)

Gospodarstvo Austro-Ugarske Monarhije, a time i Banske Hrvatske bilo je nespremno za dugotrajan rat. Izbijanje rata i njegovo neočekivano prerastanje u sukob svjetskih razmjera opteretilo je cjelokupnu privredu do krajnjih granica. Svakim danom niz međusobno povezanih okolnosti stvarao je sve dublju i težu krizu.

Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć i njihov doprinos u pomaganju ratom ugroženih obitelji u Zagrebu tijekom Velikoga rata

Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć
Ilustrovani list br. 20, 1915.

Uslijed gospodarskih problema, gladi i neimaštine koje je donio Prvi svjetski rat povećan je broj dobrotvornih organizacija u Zagrebu, koje su nerijetko osnivali i vodili dobrotvori, istaknuti intelektualci i pripadnici višega građanskog sloja. Upravo su te organizacije bile nositelji humanitarnoga, socijalnoga i dobrovoljnoga rada u Zagrebu tijekom i neposredno nakon ratnih zbivanja. Temeljni cilj organizacija bilo je pružanje raznih oblika pomoći najugroženijim skupinama ratnih stradalnika: ženama, udovicama i djeci hrvatskih vojnika, zatim djeci koja su ostala bez roditelja – ratnoj siročadi, kao i ostalim osiromašenim građanima.


Stranica 3 od 3  Prethodna [1][2][3] Sljedeća
Sample Colors
  • Wide
  • Boxed
en-UShr-HR