Teme

Ovom rubrikom predstavljamo niz tema o Velikom ratu obrađenih kroz raznovrsne članke temeljene na literaturi i arhivskom gradivu. Tim ćemo putem nastojati proširiti znanje o manje poznatim vidovima rata i približiti ga čitateljima. Teme koje obrađujemo bit će: vojni aspekti rata, gospodarske prilike u ratu, svakodnevnica u ratnom vremenu, priče pojedinaca te zanimljivosti.

53. pukovnija (K. u. k. IR 53)

Slika predstavlja zastavnika (Fächnrich) iz 53. (zagrebačke) pješačke pukovnije zajedničke vojske, 1917.
(HR-HDA-903. Grafička zbirka)

Nakon preustroja 1867. godine Habsburške Monarhije u dualnu monarhiju, odtad zvanu Austro-Ugarskom Monarhijom, dolazi i do novoga ustroja vojne sile u skladu s novim državnim ustrojem. Kopnena vojna sila podijeljena je 1868. na tri dijela: zajedničku Carsku i kraljevsku vojsku, Carsko i kraljevsko austrijsko domobranstvo te Kraljevsko ugarsko domobranstvo. Uz njih je postojao i Pučki ustanak u slučaju rata i neposredne ugroze Monarhije. U sklopu takve osnovne podjele nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. ustrojava se i Kraljevsko hrvatsko domobranstvo, odnosno VII. (pred Prvi svjetski rat preimenovano u VI.) Hrvatsko-slavonsko domobransko okružje kao poseban, u mnogočemu autonoman dio ugarske zemaljske vojske, u kojemu je zapovjedni jezik bio hrvatski, a časnici isključivo s područja Hrvatske i Slavonije. Usporedno s takvim preustrojem zbiva se i modernizacija vojske Monarhije, pri čemu se neke od starih postrojba u kojima su tradicionalno služili Hrvati nominalno ukidaju – primjerice krajiške pukovnije – dok se umjesto njih stvaraju nove vojne jedinice, poput domobranskih postrojba.

 

Strategija i taktika u Prvome svjetskom ratu XI.

Poručnik Mihovil Vujičić, 4. Bosansko-hercegovačka regimenta, Talijansko bojište, jesen 1916.
(HR-HDA-903. Grafička zbirka. Autor: Višeslav Aralica)

Talijansko bojište


Premda je Italija u trenutku izbijanja rata član Centralnih sila, a prema tome i saveznik Austro-Ugarske, njezina objava neutralnosti u ratu nije bila iznenađujuća za vladu u Beču, vrhovnoga zapovjednika generala Franza Conrada von Hötzendorfa i glavni stožer. Talijanska vlada opravdala je takav postupak upućujući na jednu od točaka ugovora sa svojim dotadašnjim saveznicima prema kojima se svaka od država potpisnica sporazuma obvezala da će proglasiti rat protiv trećih država tek nakon međusobnih konzultacija sa saveznicima – a Austro-Ugarska i Njemačka nisu konzultirale Italiju kada su objavljivale ratove državama Antante. Svima je, naravno, bilo jasno da je riječ tek o izgovoru. 

Umjetnost u Banskoj Hrvatskoj 1914. – 1918.

Pozivnica Franji Bučaru na manifestaciju Hrvatski proljetni salon, 1916.
(HR-HDA. 1973. Bučar, Franjo)

Umjetnost u službi rata

 
Početak Velikog rata značio je i nove zadatke za umjetnost. Stanovništvo u pozadini trebalo je informirati o događajima s udaljene bojišnice i informacije su do civila dolazile u tiskanome obliku. Te vijesti, čija je svrha bila informativna, ali i propagandna, bilo je potrebno do stanovništva također prenijeti i slikovnim materijalom. Stoga su u Banskoj Hrvatskoj fotografije s ratišta objavljivali časopisi Dom i sviet te Ilustrovani list, a uredništva pojedinih dnevnih novina ratne su fotografije postavljala u izloge. 

 

 

Strategija i taktika u Prvome svjetskom ratu X.

Na Istočnom bojištu
(HR-HDA-1426/2128)

Brusilovljeva ofenziva 

 

Na konferenciji u Chantillyu koncem 1915. saveznici su uskladili ratne planove prema kojima su sve države Antante – Francuska, Velika Britanija, Rusija i Italija – u ljeto 1916. godine trebale pokrenuti velike ofenzive radi uništenja vojne snage Centralnih sila i okončanja rata. Napad Nijemaca kod Verduna taj je veliki plan izjalovio te su na kraju sve ofenzivne akcije saveznika poslužile ponajprije kako bi olakšale položaj Francuske i oslabile njemački pritisak na zapadu. 

Strategija i taktika u Prvome svjetskom ratu IX.

Stražar pred zapovjedništvom 25. domobranske pješačke pukovnije kod Kolomeje, Galicija, 1916.
Autor: Višeslav Aralica (HR-HDA-903. Grafička zbirka)

Istočno bojište


Istočno bojište bilo je predodređeno kao mjesto sukoba titana: tri najmnogoljudnije zemlje tadašnje Europe, tri – prema broju vojnika – najsnažnije vojne sile bile su spremne na međusobni sukob još od početka stoljeća. Pa ipak, taj je sukob ipak bio sporedan ratni teatar – pobjeda u njemu nije značila i pobjedu u ratu.

Hrvatski i austrougarski Židovi u Prvome svjetskom ratu

Židovski vojnici u njemačkoj vojsci slave blagdan Pesaha na bojištu, 1916.
Preuzeto s: London Jews In the First World War (http://www.jewsfww.london/jewish-life-in-the-german-and-austrian-armed-forces-81.php)

Tijekom razdoblja uspona nacionalnih pokreta u Europi u 19. st. puno se raspravljalo o židovskoj emancipaciji, tj. priznavanju Židova kao punopravnih građana europskih država. Osnovno pitanje koje se protezalo bilo je: „Možemo li vjerovati Židovima da će biti dobri vojnici i domoljubi?” Strahovalo se da Židovi neće biti odani naciji u čijoj se službi bore. Prvi svjetski rat pokazao je da su takva strahovanja bila neutemeljena.


Strategija i taktika u Prvome svjetskom ratu VIII.

Pripadnik jurišne satnije (u Hrvata zvanih jeger ili šturm kompanija, četa ili satnija) 27. domobranske pukovnije u sastavu 42. pješačke domobranske divizije, proljeće 1917.
Autor: Višeslav Aralica (HR-HDA-903. Grafička zbirka)

Jurišne postrojbe

Prvi je svjetski rat u vojnika na bojištu ostavljao dojam rata čovjeka protiv tehnike, borbe u kojoj je čovjek – vojnik na bojištu – gubitnik. Čovjek je nemoćan pred snagom topništva, strojnica, brzometnih pušaka, aviona, plinova, bacača plamena, tenkova. Sve što mu preostaje jest zavući se sve dublje i dublje u zemlju i nadati se da ubojiti topnički napad neće započeti baš za njegove smjene. A njegovoj domovini, da bi pobjedila u ratu, nije bilo druge nego graditi što više topova, što više projektila, strojnica, pušaka, sve bržih i boljih zarkoplova, tenkova i brodova. Taj su dojam vojnici prenosili svojim sunarodnjacima koji nisu imali prilike sudjelovati u borbama, a zajedno s njima prenosili su ga i ratni izvjestitelji. 


Strategija i taktika u Prvome svjetskom ratu VI.

Kozak na konju
Autor: Višeslav Aralica (HR-HDA-903. Grafička zbirka)

Konjica

 

Konjica u Prvome svjetskom ratu doživljava svoju propast. Tako barem tvrde neki vojni povjesničari, a tako su mislili i mnogi vojni teoretičari-suvremenici ratnih zbivanja. Ono što ju je uništilo, odnosno obezvrijedilo njezino značenje na bojnome polju, bili su topništvo, strojnice, brzometne puške te rovovski sustav osiguran bodljikavom žicom. Na kraju, obezvrijedio ju je i napredak znanosti i pojava oružja, što će konjicu izravno zamijeniti – premda ne u tome ratu, već u sljedećim ratovima: oklopna vozila. Stvari, kao i obično, ipak nisu tako jednostavne i jednoznačne.


Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca

Dobrovoljac za Jadransku legiju iz Bolivije
(HR-HDA-966. Jugoslavenska narodna obrana)

Jedna vrsta jedinica koje su sudjelovale u Prvome svjetskom ratu bile su dobrovoljačke ili tzv. legionarske jedinice. Ove „vojske u egzilu” popunjavane su pripadnicima naroda koji su živjeli izvan teritorija matične zemlje ili ratnim zarobljenicima koji su se odlučili boriti na protivničkoj strani. Najpoznatije su Čehoslovačka legija na strani Antante i poljske legije, koje su se borile za obje zaraćene strane. Na strani Antante borili su se i dobrovoljački odredi sastavljeni od južnoslavenskih iseljenika na Zapadu (prvenstveno SAD-u) i austrougarskih vojnika koji su pali u rusko ili talijansko zarobljeništvo.

 


Stranica 1 od 3  Prethodna [1][2][3] Sljedeća
Sample Colors
  • Wide
  • Boxed
en-UShr-HR