Ugarskoj je obiteljskoj grani pripadao i Stjepan IV. Erdődy (1848.–1922.), sin Karla VI. (1816.–1864.), husarskog kapetana, i Julijane Kolowrat- Krakowsky. Nakon očeve smrti, odmah po završetku školovanja u Požunu, Stjepan se posvetio upravljanju vlastelinstvom Jastrebarsko. Ondje je i proveo najveći dio svojega života iako je u mladosti proputovao mnoge zemlje. Bio je član Unionističke stranke te kasnije i Narodne stranke čijeg je Kluba u Saboru do 1906. bio predsjednik. U fondu HR-HDA-712. Obitelj Erdődy čuva se 21 svezak njegova Dnevnika, koji je započet 1903., a prekinut njegovom smrću 1922. godine. Prvih je osam svezaka posvećeno ponajviše lovu, autorovu zanimanju za životinjski svijet i meteorološke prilike, dok je na promjenu sadržaja preostalih trinaest svezaka utjecalo izbijanje Prvoga svjetskog rata. Dnevnik obuhvaća tri različita razdoblja: vrijeme do Prvoga svjetskog rata (svesci 1-6), vrijeme Prvoga svjetskog rata (svesci 7-19) i vrijeme prvih godina nakon svršetka rata (svesci 20 i 21). U trenutku izbijanja rata grof Erdődy imao je 66 godina i nije bio njegov neposredni sudionik, no ratna je zbivanja svakodnevno pratio iz novina. U svojem Dnevniku sažima tijek važnijih ratnih operacija svih europskih ratišta, donosi mnoge brojčane podatke o ratnim gubicima zaraćenih strana, broju zarobljenika i količini zaplijenjenog oružja, torpediranim ratnim brodovima i njihovoj nosivosti. Ujedno bilježi i točne datume zauzeća gradova, utvrda, proboja crta bojišnica diljem Europe i tome slično. Na stranicama se njegova Dnevnika mogu pronaći slike ratom zahvaćene svakodnevnice u gradovima poput Pariza ili Zagreba. Za proučavanje odnosa prema zarobljenicima u Prvom svjetskom ratu osobito su dragocjeni Erdődyjevi zapisi o boravku ruskih zarobljenika u Jastrebarskom. Brojni Erdődyjevi zapisi svjedoče i o mnogim pljačkaškim pohodima tzv. ''zelenog kadra'' (tj. vojnih bjegunaca) na jastrebarskom području, od kojih nije bio pošteđen niti njegov dvorac u kojem su službenici i lugar danonoćno morali čuvati stražu. Vizualnoj privlačnosti Erdődyjeva Dnevnika pridonose mnogobrojne ilustracije životinja te biljnih motiva, koje je načinio sam autor.