Uslijed gospodarskih problema, gladi i neimaštine koje je donio Prvi svjetski rat povećan je broj dobrotvornih organizacija u Zagrebu, koje su nerijetko osnivali i vodili dobrotvori, istaknuti intelektualci i pripadnici višega građanskog sloja. Upravo su te organizacije bile nositelji humanitarnoga, socijalnoga i dobrovoljnoga rada u Zagrebu tijekom i neposredno nakon ratnih zbivanja. Temeljni cilj organizacija bilo je pružanje raznih oblika pomoći najugroženijim skupinama ratnih stradalnika: ženama, udovicama i djeci hrvatskih vojnika, zatim djeci koja su ostala bez roditelja – ratnoj siročadi, kao i ostalim osiromašenim građanima.

Krovna organizacija koja je koordinirala cjelokupan karitativni rad u Hrvatskoj bio je Središnji zemaljski odbor za zaštitu porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije, osnovan u rujnu 1914. u Zagrebu, odlukom bana Ivana Škrleca. Prikupljanje podataka o potrebitima i angažiranje građanstva za pružanje pomoći, Središnji je odbor povjerio Ligi za zaštitu djece (kasnije, Liga za zaštitu obitelji mobilizovanih vojnika). U okviru Lige osnovani su: Građanski odbor, Društvo za prehranu siromašne školske mladeži, Savez gostioničarsko krčmarskih zadruga, Građanski odbor za prehranu siromašne djece naših ratnika i Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć. Taj je Odbor u kolovozu 1914. osnovala skupina zagrebačkih žena, većinom supruga uglednih građana. Na čelu Odbora bio je Upravni odbor s predsjednicom Sofijom Spevec i dvjema potpredsjednicama: groficom Elvirom Kulmer i barunicom Majom Turković. Tajničke poslove obavljala je Klotilda Cvetišić-Kreneis, predsjednica financijskoga odbora bila je Getta pl. Cuculić te blagajnici Slava Sollar i Drago Heumer.

Djelatnost Odbora bila je skrb i pomaganje ratom ugroženih obitelji, poglavito udovicama i djeci poginulih vojnika. Od skromnih početaka 1914. do kraja 1915. Odbor je imao četrdesetak stalnih članica i uspio je razgranati djelatnost na razne aktivnosti: prikupljanje novca i robe (skladištenje i dijeljenje prikupljenoga), šivanje odjevnih predmeta (radionica i prodaja) te održavanje tečajeva za njegovateljice i bolničarke. 

Iako nije sačuvano gradivo samoga Odbora, zahvaljujući dnevnomu tisku Narodnim novinama i Obzoru te tjedniku Ilustrovanom listu možemo donekle rekonstruirati dnevne aktivnosti Odbora tijekom ratnih godina.

Djelatnost Odbora u potpunosti je ovisila o dobrovoljnome radu članica te novčanoj i materijalnoj pomoći građana. Stoga je Odbor surađivao sa širokim krugom utjecajnih osoba iz zagrebačkih upravnih, gospodarskih, kulturnih i crkvenih krugova. Pritom je za komunikaciju s javnošću bio vrlo važan tisak. U Narodnim su novinama tako nakon službenih izvješća austrijskoga generalštaba o stanju na bojišnici slijedile vijesti o radu humanitarnih organizacija u rubrici Pomozimo našim vojnicima i njihovim obiteljima! Ratna pripomoć, u kojoj je pored ostalih organizacija Odbor redovito izvješćivao o svojim aktivnostima i postignutim rezultatima sa zahvalama donatorima te popisom darovanih predmeta i novčanih iznosa.

Odbor je tijekom rata priređivao različite manifestacije – izložbe, balove, koncerte, zabave, sportska događanja ili tombole, na kojima su sakupljana znatna novčana sredstva. Donatori su nerijetko bili iz Zagreba i njegove bliže i dalje okolice, primjerice Dubice, Voćina, Oroslavlja i dr. Prikupljeni novac i darove – posteljinu, rublje, cigarete, vino, konjak, novac i sl., Odbor je većinom prosljeđivao Ligi za zaštitu djece.

Jedna od najvažnijih manifestacija u organizaciji Odbora bila je prva sabirna akcija organizirana sredinom kolovoza 1914., u kojoj su prikupljane razne vrste rubenine, odnosno, platna, vune i ostalih tkanina od kojih su izrađivani topli odjevni predmeti (kape, rukavice, čarape i sl.) za vojnike na bojišnici. Nakon što je Povjerenstvo za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe u Zagrebu povjerilo Odboru cjelokupno prikupljanje milodara po kućama, Odbor je preko Narodnih novina pozvao dobrotvorna društva koja su na bilo koji način pomagala „ubogu djecu i žene” radi objedinjavanja svih evidencija kako bi se izbjegle prevare i špekulacije. Isto tako, u prosincu 1914. Crveni je križ Odboru povjerio i vođenje jedne od podružnica u Zagrebu.  

Zahvaljujući donacijama domaćica, trgovaca i gostioničara odbornice su od dolaska prvoga vlaka s ranjenicima u Zagreb, 18. kolovoza 1914., redovito na zagrebačkim kolodvorima dočekivale vlakove s ranjenicima s bojišta, nudeći im tople napitke i okrepu.

Po uzoru na akciju Željezni vitez (Wermann im Eisen), koja je inicirana u Beču i drugim gradovima Monarhije, 2. svibnja 1915. postavljen je paviljon i na zagrebačkome glavnom Jelačićevu trgu. Naime, u okviru akcije Spomen-lipa postavljeno je deblo lipova drveta, u koje su prolaznici mogli zabijati čavle sa sloganom: „Pobrinimo se za budućnost siročadi palih naših junaka”. Za svaki zabijeni čavao naplaćivala se jedna kruna s mogućnošću upisivanja u spomen-knjigu. Svečani program povodom te akcije otvorio je ban Ivan Škrlec, koji je bio i pokrovitelj akcije. Akcija je polučila veliki uspjeh – samo prvoga dana akcije prikupljeno je 3.000 kruna, a barunica Ivka Ožegović posvetila joj je stihove Spomen-lipa. Do kraja je 1915. u Zagrebu nastavljeno s priređivanjem raznih kulturnih i sportskih događanja čiji su prihodi donirani u korist Spomen-lipe, primjerice Tennis turnir, održan u organizaciji Hrvatskoga sklizačkog društva i Haška.

Po uzoru na zagrebačku Spomen-lipu uslijedile su slične akcije u Osijeku, Kostajnici i Valpovu. Tijekom 1915. zalaganjem Odbora pokrenuti su tečajevi za bolničarke, njegovateljice i učiteljice, koje su kontinuirano bile na raspolaganju kao ispomoć bolnicama u njegovanju bolesnih i ranjenih vojnika. Dozvolom Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije članice Odbora, u suradnji s članicama Odbora zagrebačkih gospođa za Strossmayerov spomenik, skupljale su milodare po ulicama i kućama i prikupljale pomagala za ranjenike (štapove, kuke i sl.) te cigarete tako da su kutije za donacije bile izložene u kavanama i trafikama po gradu. Prikupljene cigarete predavane su Carskomu i kraljevskomu vojnom i domobranskom zapovjedništvu, preko kojega su dalje upućivane vojnicima na bojište. Isto tako, dozvolom nadbiskupa zagrebačkog dr. Ante Bauera, odbornice su u nekoliko navrata prikupljale milodare u crkvama zagrebačke nadbiskupije. Od kulturnih događanja vrijedno je spomenuti i Izložbu pučke radione za ratnu pripomoć ručnih radova članica, koju je Odbor priredio u kolovozu 1916., te opernu predstavu U zdencu, održanu u ožujku 1917. U listopadu 1916. Hrvatsko društvo umjetnosti organiziralo je Ratnu izložbu, održanu u Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici, čiji je prihod poklonjen Gospojinskomu društvu Hrvatski Zitin dom za nemoćne hrvatske vojnike i Odboru zagrebačkih gospodja za ratnu pripomoć.

Vodeće su aktivistkinje i nakon rata nastavile su s humanitarnim i kulturnim radom u gospojinskim (ženskim) udrugama. S. Spevec bila je na čelu Gospojinske zadruge za obrazovanje ženskinja, S. Sollar na čelu društva Materinstvo i M. Turković Zagrebačkoga gospojinskog društva za uzdržavanje (pjestovališta).

Odbor je svojim djelovanjem – karitativnim akcijama i kulturno-zabavnim priredbama – uspijevao prikupljati sve što je u danome trenutku bilo potrebno: hranu, piće, obuću, cigarete, novu i rabljenu odjeću, novine, knjige i novac i dijelio ih potrebitim sugrađanima.

Marijana Jukić