Teme

Ovom rubrikom predstavljamo niz tema o Velikom ratu obrađenih kroz raznovrsne članke temeljene na literaturi i arhivskom gradivu. Tim ćemo putem nastojati proširiti znanje o manje poznatim vidovima rata i približiti ga čitateljima. Teme koje obrađujemo bit će: vojni aspekti rata, gospodarske prilike u ratu, svakodnevnica u ratnom vremenu, priče pojedinaca te zanimljivosti.
2/14/2017

Hrvatski i austrougarski Židovi u Prvome svjetskom ratu

Tijekom razdoblja uspona nacionalnih pokreta u Europi u 19. st. puno se raspravljalo o židovskoj emancipaciji, tj. priznavanju Židova kao punopravnih građana europskih država. Osnovno pitanje koje se protezalo bilo je: „Možemo li vjerovati Židovima da će biti dobri vojnici i domoljubi?” Strahovalo se da Židovi neće biti odani naciji u čijoj se službi bore. Prvi svjetski rat pokazao je da su takva strahovanja bila neutemeljena.

U Prvome je svjetskom ratu ukupno sudjelovalo više od 1,2 milijuna židovskih vojnika, a više od 150 000 ih je poginulo. Austro-Ugarska je po broju Židova koji su službovali u njezinoj vojsci bila druga na svijetu (nakon Rusije) s od 275 000 do 320 000 mobiliziranih vojnika uključujući 25 000 časnika (u državi je živjelo oko 2 250 000 Židova). Pored Židova-vojnika, u Prvome svjetskom ratu stradali su mnogi židovski civili, posebno na ratom zahvaćenome prostoru istočne Europe. Unatoč stradanjima, Europu je tijekom i nakon rata zahvatio novi val antisemitizma te su Židovi okrivljeni kao izdajice i ratni profiteri.


Uloga Židova u Austro-Ugarskoj i njezinim oružanim snagama

Židovi su u Austro-Ugarskoj i njezinim oružanim snagama, za razliku od onih u skoro svim drugim državama i vojskama, imali gotovo potpunu ravnopravnost. Taj proces počeo je još krajem 18. st. kada je car Josip II. u sklopu napora da integrira Židove u društvo između ostaloga obvezao Židove na vojnu službu. Puna emancipacija Židova uvedena je 1867. (u Hrvatskoj 1873.) u vrijeme Franje Josipa I., u skladu s uvjerenjem da građanska prava ne smiju biti povezana s nečijom vjerom. Židovima je omogućeno da obnašaju gotovo sve državne funkcije. Židovi su dali znatan doprinos Austro-Ugarskoj kao pravnici, bankari, novinari, liječnici, umjetnici, trgovci itd. Franjo Josip I. postao je omiljen među Židovima te su u njegovu čast spjevane pjesme i organizirane manifestacije, gdje su mu Židovi iskazivali vjernost. Židovi su postali jedan od stupova na kojima je Franjo Josip održavao svoju veliku multietničku monarhiju u vrijeme kada je brujalo nezadovoljstvo na nacionalnoj osnovi.

Početkom 20. st. najveći je broj Židova angažiran u medicinskim i administrativnim granama oružanih snaga, ali su bili prisutni i u borbenim jedinicama. Bili su posebno traženi kao dočasnici jer su govorili više jezika. Carska i kraljevska vojska gajila je imidž institucije koju obilježava etnička, nacionalna i vjerska raznolikost te nije tolerirala antisemitizam.

Židovi su redovito stupali na zapovjedničke položaje. U razdoblju neposredno prije izbijanja Prvoga svjetskog rata činili su 18 % pričuvnih časnika u austrougarskoj vojsci i 8 % aktivnoga časničkog kadra. Većina je pričuvnih časnika potjecala sa sveučilišta, gdje su 21 % studenata bili Židovi. Zbog teških gubitaka koje je vojska pretrpjela u prvim dvjema ratnim godinama velik je dio profesionalnoga časničkog kadra izginuo te su ga zamijenili pričuvni časnici. Tako su Židovi činili 10 % časnika unovačenih 1916. godine. Oko 25 ih je tijekom rata doseglo čin generala.

Židovi su kao i većina stanovnika Austro-Ugarske spremno stupili u rat. Prvi austrougarski vojnik koji je poginuo u ratu navodno je bio Židov Dukatenzähler. Pored svoje uloge u vojsci Židovi su imali veliku ulogu u financiranju rata jer je njihov udio u ratnim zajmovima bio 10 % ukupnoga iznosa. Poduzeća u vlasništvu Židova uključila su se u proizvodnju ratnih potrepština i oružja.

Vojni je vrh angažirao 76 vojnih rabina za brigu o duhovnim potrebama židovskih vojnika. Bili su zaduženi za vođenje kolektivnoga bogoslužja tijekom glavnih židovskih blagdana, pružanje duhovne potpore, držanje govora na sprovodima, pomaganje časnicima u održavanju borbenoga morala, davanje utjehe obiteljima palih boraca i pružanje duhovne pomoći zarobljenim Židovima iz neprijateljskih vojski. Usto su izdavali smrtne i vjenčane listove, pomagali cenzorima u pošti pri čitanju pisama i razglednica na jidišu itd. Židovska zajednica u Beču izdavala je molitvenike maloga formata i distribuirala ih vojnicima. Vojno zapovjedništvo organiziralo je košer prehranu za židovske vojnike, ali je u ratnim uvjetima to često bilo teško izvedivo te su mnogi stoga gladovali.

Prvi svjetski rat teško je pogodio austrougarske Židove. Poginulo je oko 40 000 židovskih vojnika, a raspadom Austro-Ugarske i rastom antisemitizma u poraću njihov se položaj znatno pogoršao. Važno je spomenuti da je velik broj Židova iz ratom i pogromima zahvaćenih područja istočne Europe našao utočište upravo u Austro-Ugarskoj.

 

Hrvatski Židovi i Prvi svjetski rat

U Hrvatskoj je istraživanje povijesti Židova u vrijeme Prvoga svjetskog rata još u povojima. Jedina osoba koja provodi sustavno istraživanje o tome jest dr. Ljiljana Dobrovšak s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar” u Zagrebu.[1]

Hrvatski su Židovi bili odani vladaru i Monarhiji te su organizirali razne manifestacije, gdje su izražavali vjernost caru i kralju Franji Josipu I. (dočeci prilikom carevih posjeta Zagrebu, proslave godišnjica vladavine, imendana i rođendana itd.), koji je jednom prilikom opisan kao „brižni otac koji doživljava Židove svojom djecom”.

Početkom rata Židovi su mobilizirani u razne hrvatske jedinice i poslani na bojište protiv srpske vojske na Drini i Savi. Iduće ih je godine velik broj poslan u Galiciju i Bukovinu da bi ratovali protiv ruske vojske. Ulaskom Italije u rat te iste godine dio ih je prebačen na sočansko bojište. Mnogi su se istaknuli u ratu – primjerice, rabin za hrvatska područja Mojsije Margel iz Požege, koji je odlikovan za zasluge i hrabrost na sočanskome bojištu 1917. godine.

Imućniji hrvatski Židovi (npr. molvarski trgovac Josip Gottlieb i zagrebački industrijalac Šandor Alexander) morali su od studenoga 1914. financijski potpomagati vojsku – tada je počelo upisivanje prvoga ratnog zajma, a do kraja rata bilo ih je ukupno osam.

Rat je imao velik utjecaj i na život Židova u pozadini. Kao posljedica banske odluke od 27. srpnja 1914., kojom je zabranjen rad gotovo svih društava, društveni i politički život u židovskim zajednicama gotovo je potpuno zamro. Brojna sportska, cionistička, znanstvena i kulturna društva prestala su djelovati sve do pred kraj 1917. godine. Velik broj istaknutih pripadnika društava mobiliziran je i poslan na bojište.

Ban je krajem rujna preinačio odluku i dozvolio gospojinskim i dobrotvornim društvima da pod određenim uvjetima nastave rad. Ta su se društva orijentirala na prikupljanje hrane, odjeće, novca i raznih potrepština za ratnu pripomoć. Židovke su radile kao njegovateljice ili bolničarke. Prostorije nekih židovskih društava preinačene su u vojne bolnice. Prikupljanju ratne pripomoći priključile su se židovske banke i poduzeća. Čelnici zagrebačke židovske općine uspjeli su urediti da mobilizirani Židovi iz Zagreba budu prisutni na proslavi velikih židovskih blagdana te su organizirali zakladu za skrb o židovskoj ratnoj siročadi, odbor za zbrinjavanje obitelji mobiliziranih vojnika, prikupljali pomoć za ratne invalide itd. Prikupljala se i pomoć za židovske obitelji iz Galicije i Bukovine. Pogrebna društva Hevre Kadiše posjećivala su i njegovala bolesnike, obavljala pobožne obrede za umiruće ili umrle Židove, organizirala sprovode i održavanje židovskih groblja. Osim što su sudjelovali u radu dobrotvornih društava vlastite konfesije, Židovi su se uključili i u rad dobrotvornih društava općega karaktera (Liga za zaštitu djece, Crveni križ itd.) kao i u akcije zbrinjavanje gladne djece iz Istre, Dalmacije i BiH.

U vrijeme rata u Hrvatskoj je došlo do antisemitskih izgreda. Židovi su optuživani za ratno profiterstvo, izbjegavanje ratne službe zahvaljujući mitu, lihvarenje, izrabljivanje mještana za jeftino obavljanje teških poslova itd. Najprominentniji hrvatski političar koji je izražavao antisemitske stavove bio je Stjepan Radić. Izravni napadi na Židove ipak su bili rijetki sve do pred kraj rata. Najgore su prošli oni Židovi koji su stradali od ruke Zelenoga kadera – mahom vlasnici trgovina i dućana. Situacija se nije smirila ni osnivanjem Države SHS te su mnogi Židovi izbjegli sa sela u gradove ili u inozemstvo. Neki su prognani jer su rođeni izvan teritorija Države SHS, pa nisu imali odgovarajuće državljanstvo.

Dr. Ljiljana Dobrovšak potvrdila je identitete 97 poginulih Židova tijekom rata s prostora Hrvatske i Slavonije, a vjeruje da bi ih ukupno moglo biti oko 150. Tri od 29 židovskih općina na teritoriju Republike Hrvatske podigle su spomenike palim židovskim vojnicima u Prvome svjetskom ratu – općine u Koprivnici, Križevcima i Zagrebu.


Država

Broj židovskih vojnika

Od toga poginulih

Rusija

350 000 – 500 000

100 000

Austro-Ugarska

275 000 – 320 000

40 000

SAD

200 000 – 250 000

3500

Njemačka

90 000 – 100 000

12 000

Britansko Carstvo

41 000 – 60 000

3000

Francuska

35 000

8000

Rumunjska

20 000

890

Italija

5000 – 8000

420

Bugarska

6000

700


Autor: Boris Blažina



[1] Zahvaljujem dr. Dobrovšak na ustupljenim podatcima o Židovima u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata.

Kalendar 2016.

O projektu

Uredništvo stranica "Prvi svjetski rat - pogled iz arhiva"

Projekt financira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

 

HDA - kontakt

Hrvatski državni arhiv

  • Marulićev trg 21
  • 10000 Zagreb Hrvatska
  • Tel: +385 1 4801 999
  • www.arhiv.hr
Sample Colors
  • Wide
  • Boxed
en-UShr-HR