Prvi svjetski rat - iz zbirki Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

U rat se mnogo ulaže, a malo dobiva.
Homer, 7. i 8. st. pr. Kr.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
2014.

Razdoblje Prvog svjetskog rata (1914-1918) ostavilo je iza sebe brojne ljudske i materijalne žrtve. Hrvati, tada unutar Austro-Ugarske Monarhije, sudjelovali su u ratu u svojoj zemlji, ali i na stranim ratištima, na kojima su mnogi zapali u neprijateljsko zarobljeništvo ili izgubili živote.

Rat koji je doveo do propasti tri velika svjetska carstva, pamti se i po ubrzanom razvoju medicine, nužnom zbog brojnih žrtava rata, ranjenika i invalida, kao i po napretku vojne tehnike, razvoju novih vrsta oružja, kao što su tenkovi i suvremeni topovi, te korištenju bojnih otrova. Jedna od pozitivnih strana rata bila je i emancipacija žena, koje su se počele zapošljavati u sektorima tradicionalno rezerviranima za muškarce, tada napuštenima zbog sudjelovanja na bojišnicama.

Izložbom "Prvi svjetski rat - iz zbirki Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti" predstavljen je osobni pogled nekolicine hrvatskih vojnika na dio ratne stvarnosti i događaja koji su doveli do nove podjele svijeta te brojnih društvenih promjena.

Pjesma Mitra Stanića, oko 1920., Zbirka Pjesme iz vojničkog života, Odsjek za etnologiju HAZU

Učitelj Luka Lukić je 1952. godine Hrvatskoj akademiji poslao dvije rukopisne zbirke sa zapisima (prijepisima) pjesama (vojničkih i ljubavnih) koje su pisali vojnici u svoje knjižice koje su ujedno bile i molitvenici i pjesmarice. Uz rukopise je poslao i dvije originalne knjižice iz 1850. godine. Ostale je knjižice vratio njihovim vlasnicima uz napomenu da su sada vjerojatno uništene jer ih ''prosti narod'' daje djeci da se igraju njima.

Slikar Bogumil Car (drugi slijeva) sa suborcima, Karlovac, 1915., Ostavština Bogumila Cara, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

Hrvatski slikar Bogumil Car (1891-1969) studirao je na zagrebačkoj Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Nakon završetka studija 1914. godine, mobiliziran je, te slijedeće tri godine provodi na ratištima od Galicije do Soče. To je razdoblje zabilježio nizom fotografija, objedinjenih u foto-albumu pod nazivom Ratište 1914-1917. Album se danas nalazi u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU, u sklopu Ostavštine Bogumila Cara.
Neposredno nakon završetka 1. svjetskog rata, 1918. u Salonu Ullrich organizirana je izložba Bogumila Cara i Save Šumanovića, na kojoj Car izlaže ciklus slika i crteža Moji doživljaji, inspiriranih ratnim zbivanjima.

Najmlađi vojnik austro-ugarske vojske, 14-godišnji Lazar Melničuk, Dom i sviet, Br. 2(1915)

Jedan od ratnih dobrovoljaca...

Slikar Bogumil Car (prvi s desna) sa suborcima ispred vlastitog murala, 1917., Ostavština Bogumila Cara, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

Slikar Bogumil Car našao je vremena da i u vrijeme rata svojim muralom slavi život.

Pismo obitelji Hribar sinu Stjepanu na frontu, 1915., Osobni arhivski fond arhitekta Stjepana Hribara, Hrvatski muzej arhitekture HAZU (recto)

Pismo obitelji Hribar sinu Stjepanu na frontu, 1915., Osobni arhivski fond arhitekta Stjepana Hribara, Hrvatski muzej arhitekture HAZU (verso)

Hrvatski arhitekt i urbanist Stjepan Hribar (1889-1965) diplomirao je arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 1914. Odmah nakon završetka studija kao mobilizirani vojnik sudjeluje sve do 1918. u Prvom svjetskom ratu. Dio vojne službe provodi na Solunskom bojištu gdje za vlastitu uspomenu fotografira prizore iz ratne svakodnevice. Fotografije su danas pohranjene u Osobnom arhivskom fondu Stjepana Hribara u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU.

Dragi naš Štefo!
(...) Barem imaš mali dokaz naše ljubavi i kako neprestance na Te mislimo. (...) svi uzdišu za mirom i mole za nj Bogu, ali sve u zalud! Svaki dan nove žrtve i grozote i ni kraja ni konca. Užasno! Bog Te čuvaj od svake nevolje i svega zla! (...)

Hrvatski vojnici prije odlaska u rat, 1915., Dom i sviet, Br. 18(1915)

(….)
Tih jecaj zvona i pobjednički poj.
Na barikadi negdje teče krv, i gori plam, tutnji boj,
i crveni se smije stijeg u modrini visina,
a jadna mati oplakuje stjegonošu sina.
(....)
Mi smo se klali, mati moja draga!
i srce tvoje sedam puta zaklano krvari.
Mi smo se klali, kô pijani barbari
za stvarnost crne tvrdoglave stvari.
A sve je Laž. Laž grozna. Ni crna ni bijela.
Laž barikade, knjige, riječi i raspela.
I ničega nema. Ni boga ni vraga,
O zašto smo se klali, mati moja draga?
(...)

(Miroslav Krleža: Pieta, "Knjiga lirike", str. 7-8.
Miroslav Krleža Sabrana djela, Minerva, Zagreb, 1932.)

Vojni položaji 96. pukovnije nasuprot Monfalconea, 1915., Ostavština Bogumila Cara, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

Pismo s ratišta vojnika Joze Pitlovića obitelji, Osijek, 1915., Zbirka Narodni život - Klakarje, Odsjek za etnologiju HAZU

Pismo je dio rukopisne zbirke Narodni život - Klakarje u kojoj učitelj Luka Lukić prema etnografskom naputku Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu dr. Antuna Radića u okviru poglavlja Život / Život prema zanimanju i imetku / Odsutni opisuje život vojnika u Prvom svjetskom ratu.

Austro-ugarski vojnici pored minske čahure, Tomaževec, 1917., Ostavština Bogumila Cara, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

(…) Zašto se borimo? Za što još dalje vodimo rat? Znadem li to ja? Znaš li ti? Znade li uobće tko? Za što dajem još posliednji ostatak moga imetka i zašto daješ ti ono, što ti je još ostalo, da se rat nastavlja? Što nam koristi, da se medjusobno još više oštećujemo? Za što da budemo dalje još lutke u rukama bezdušnih diplomata? (...)

(Herbert George Wells: "Mr. Britling sees it through", preuzeto iz: Dom i sviet, god. 1918, br. 6, str. 120)

(…)
Tiho je. Užasno. Tiho.
Lijeću sablasne slutnje.
Negdje daleko na jugu
topovi tutnje –
(…)

(Miroslav Krleža: Tri pjesme iz novembra godine iljadudevetsto i petnaeste, Podne, "Knjiga lirike", str. 10.
Miroslav Krleža Sabrana djela, Minerva, Zagreb, 1932.)

Vojnik na ulazu u Siegfried zaklon, slovenska bojišnica, 1917., Ostavština Bogumila Cara, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

Posada novog minobacača (22 cm), slovenska bojišnica, 1917., Ostavština Bogumila Cara, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

(…) Zveči oružje zveketom antipatičnim, koji mnogo podsjeća na zveket lanaca. Bajoneti, pljoske, lopate, trnokopi, sve to zvoni limeno i oštro. Muklo bubaju debeli svitci gunjeva na leđima loše sapeti, priteže teret u naprtnjačama platnenim i nespretnim i prostim, što su se prilegle uz hrptenicu, kao da je torba natrpana kamenjem. Sopti i puši se zadihana satnija i sve krvave spužve u grudima nadimlju se kao mjehovi punjeni maglom prljavom, i sve svira, svira prepasne neke tonove. (…)

(Miroslav Krleža: Kraljevska ugarska domobranska novela, "Hrvatski bog Mars", str. 113.
Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 6, Zora, Zagreb, 1955.)

(…) Svetogrgje tad bi ispunjeno. Sotona skinu s crkava zvona pa u zadnjem bijesu paklenog izazova oglušenoj Vječnoj Pravdi, baci ih u plamen i tako te vjesnike Božjeg Mira pretali u zjala smrti i rasula (…)

Ivo Vojnović: Mala trilogija, preuzeto iz: Anali Dubrovnik 51/2 (2013), str. 542

Rekvirirana crkvena zvona za izradu oružja, 1916., Anali Dubrovnik 51/2, 2013.

Austro-ugarski vojnici na Solunskom bojištu, Foto: S. Hribar, 1916., Osobni arhivski fond arhitekta Stjepana Hribara, Hrvatski muzej arhitekture HAZU

"Pseći život" na fronti

Potapanje broda na Solunskom bojištu, Foto: S. Hribar, 1916., Osobni arhivski fond arhitekta Stjepana Hribara, Hrvatski muzej arhitekture HAZU

(...) Nosi ih voda, nosi, cijelu krvavu gomilu nosi, a svi individualno plivaju kako koji, i sva im je mudrost u tome, da se vesele, da još nisu potonuli (...)

Miroslav Krleža, Kraljevska ugarska domobranska novela, "Hrvatski bog Mars", str. 114.
Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 6, Zora, Zagreb, 1955

Izgradnja mosta preko rijeke Erzen...

Vojni inžinjerci pri izgradnji mosta, Bazar Sciak, 1916., Foto: S. Hribar, 1916., Osobni arhivski fond arhitekta Stjepana Hribara, Hrvatski muzej arhitekture HAZU

...transport brodom preko Dunava.

Iskrcavanje u Beogradu, 1916., Foto: S. Hribar, 1916., Osobni arhivski fond arhitekta Stjepana Hribara, Hrvatski muzej arhitekture HAZU

Obuka žena za pomoćnu vojnu službu, Dom i sviet, Br. 7(1918)

Žene u ratu

Prvi svjetski rat dao je poticaj za osnutak prvih hrvatskih ortopedskih ustanova, radionica i škola za invalide u kojem je ključnu ulogu imao dr. Božidar Špišić (1879. - 1957.), prvi ortoped i utemeljitelj ove struke na slavenskom jugu. Njegovo djelo Kako pomažemo našim invalidima - slike iz naše ortopedske bolnice i invalidskih škola, izašlo u jeku Prvog svjetskog rata, bogato je ilustrirani dokument tih aktivnosti.

Naslovnica knjige dr. Božidara Špišića Kako pomažemo našim invalidima, Zagreb, 1917. / pretisak 2005.

Rehabilitacija ranjenika, Dom i sviet, Br. 12(1915)

(...) Šleper je razdijeljen u tri grupe. Prva grupa, polomljene kosti. (Kosti strše kao iverovi. Ljudi leže bez glasa po danu. Samo kad je noć, javljaju se ranjenici, golgotski i iza glasa). Druga grupa, amputirani. (Ruka ili noga, ili ruka i noga. Rane se ne povezuju, nego se pod tilovima suše kao suhomesnata roba). Treća grupa, do ulaza lijevo, grupa 'cuvaksa'. Taj cuvaks samo je na proputovanju kroz Pet Be. On putuje iz kupaonice u mrtvačnicu. (...)

Miroslav Krleža: Baraka Pet Be, "Hrvatski bog Mars", str. 272.
Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 6, Zora, Zagreb, 1955

Naslovnica knjige Stelle Fatović-Ferenčić i Marka Pećine Iz Florschützova okvira, Zagreb ; Osijek, 2011.

Središnje poglavlje knjige Iz Florschützovog okvira, publicirane 2011., prikazuje vojnu medicinsku praksu hrvatskog kirurga Vatroslava Florschütza (1879.-1967.) poznatog po svom izumu ekstenzije sa suspenzijom na motki, metode koja se koristila za namještanje koštanih ulomaka gornjih i donjih ekstremiteta. Metoda poznata kao Balkanski okvir osmišljena je i objavljena je 1911. no njezina je višestruka primjena i korist došla do punog izražaja za vrijeme Prvog svjetskog rata na kojemu je Florschütz kao kirurg proveo pune četiri godine.

Slavlje na zagrebačkom Markovom trgu 29. listopada 1918., Dom i sviet, Br. 24(1918)

Proglašenje zaključka o odcjepljenju južnoslavenskih zemalja od Austrije i Ugarske pred hrvatskom sabornicom.

(…) Rat će biti dovršen. Sviet, izpunjen mržnjom, mora da iznova uči, što je ljubav. Na razvalinama starog uništenog svieta, ima se podići novo carstvo mira, koje će obuhvaćati sve (…)

(Herbert George Wells: "Mr. Britling sees it through", preuzeto iz: Dom i sviet, god. 1918, br. 6, str. 120.)

PRIPREMA IZLOŽBE:
Andreja Der-Hazarijan Vukić
Jasenka Ferber Bogdan
Dina Mašina

FOTO I TEKSTOVI UZ FOTOGRAFIJE: Andreja Der-Hazarijan Vukić, Jasenka Ferber Bogdan, Dina Mašina
PRIJEVOD NA ENGLESKI: Gorka Radočaj, Stella Fatović-Ferenčić

© HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

ARHIV ZA LIKOVNE UMJETNOSTI

HRVATSKI MUZEJ ARHITEKTURE

ODSJEK ZA ETNOLOGIJU

ODSJEK ZA POVIJEST HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

ODSJEK ZA POVIJEST MEDICINSKIH ZNANOSTI

KNJIŽNICA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI

ArhivPRO

dizbi.hazu.hr

2014